Glasove f i v nismo tako lako dobili i za njih treba zahvaliti farmerima i mekoj hrani. Da, da, dobro ste pročitali. Naime, ljudi su vremenom prešli na prerađenu hranu i to je usporilo habanje njihovih zuba. Ovo je uslovilo rast vilice, a veći vilični prostor omogućio je izgovor većeg broja reči.
Ako pomišljate kako smo mogli i bez ova dva glasa – čitajte dalje. Ovi usneno-zubni samoglasnici pomogli su raznolikosti evropskih jezika. Doveli su čak i do toga da smo od latinskog patēr dobili staroenglesko faeder pre oko 1500 godina. Naučnici sa njujorškog državnog univerziteta tvrde da su kulturološke promene uslovile promene na biološkom planu, a ove su uticale na jezik.
Do ideje da istražuju f i v, naučnici su došli pre tridesetak godina kada su ustanovili da su usneno-zubni samoglasnici faktor koji razdvaja većinu jezika. Zanimljivo je da se naučnici slažu oko teze da spoljašnji faktori mogu da utiču na to kako izgovaramo određene glasove. Zato nemojte držati dijetu, jer ona može usloviti promenu u vašem izgovaranju reči. Takođe, u drevnoj Indiji i starom Rimu, izgovor uzneno-zubnih samoglasnika bio je statusni simbol i znak da ste bogati i da vam je ishrana valjana.
Da li sada pokušavate da izgovorite ove glasove? Kako vam ide?